Pišite mi: kontakt@daniellakordic.com
UNUTARNJE DIJETE

Koliko smo se puta našli u prigodi probuditi svoje razigrano, unutarnje dijete? Možda mirisom savijače od jabuka u nedjeljno poslijepodne, toplom peći u zimskim večerima ili pak lavežom pasa uz ranojutarnje buđenje. Nije li to bio izuzetan, nadahnjujući osjećaj?! Tako je malo potrebno da dijete u nama oživi, a tako mnogo da se iscijeli!

Unutarnje dijete senzibilni je dio psihe u kojem su pohranjene sve emocionalne tajne našeg djetinjstva. To su tzv. tajni arhivi koje kriju podatke o povijesnom razvoju našeg psihičkog i emocionalnog zdravlja te njihovom poveznicom s izvanjskim svijetom.

Realnost iz perspektive dječjeg oka upijat će prosudbe i kazne odraslih i postupno ih pretvarati u osjećaje manje vrijednosti ukorijenjene u obliku čvrstih emocionalnih blokada. Dijete s godinama skuplja raznolike emocionalne sadržaje, bespomoćno ih stišće u grudima, ne želeći ih ispustiti iz vidokruga jer se boji da bez njih ne izgubi vlastiti identitet. Tijekom rasta i razvoja ono uredno prikuplja te brojne tragove traumatičnih iskustava odrastanja i usmjerava ih prema stanjima “normalnosti”. Takvim će “normalnim” vizijama svijeta poslije u odraslom tijelu kontrolirati i vladati svojim mislima i osjećajima. Upravljat će i međuljudskim odnosima, mogućim putovima školovanja, životnim perspektivama, fizičkim i mentalnim zdravljem, svojim nadama… Zapravo, imat će vlast nad svim životnim situacijama i događajima. Gubitak kontrole značilo bi gubitak njegove prividne sigurnosti u velikom, zastrašujućem svijetu.

“Struji života nije moguće vjerovati jer ona me može iznevjeriti”, dijete će uvjeravati samo sebe, ne usuđujući se otpustiti stisnute emocije upakirane u duboko ukorijenjena uvjerenja.

I što je dijete pohranilo više bolnih sjećanja, to će njegova patnja biti veća, odnosno smanjivat će mu okvire njegovih životnih mogućnosti.

I dok odraslo tijelo čovjeka korača svojom stazom, dijete u njemu uvijek ga prati, bio on toga svjestan ili ne.

Je li usamljen, nesretan, ljut, ranjiv?

Zašto ga prožimaju nemili, tjeskobni osjećaji?

Često ne zna odgovor pa utjehu traži u raznim svjetovnim blagodatima poput pretrpavanja poslom, u alkoholu, ovisnostima – mnogim izvanjskim pokazateljima njegove unutarnje realnosti.

A od čega, zapravo, bježi?

Bježi od suočavanja s unutarnjim djetetom.
Bježi od boli i gorčine koje ono nosi.
Bježi od preuzimanja odgovornosti za dijete u sebi.

U konačnici, čovjek bježi jer strahuje i od slutnje onoga što se nalazi u tom malom biću koje čuva tajnu njegova djetinjstva.

Krećete li putem samospoznaje, jedan od vaših najzahtjevnijih izazova bit će zavoljeti svoje unutarnje dijete. Ono je gladno vaše ljubavi, traži pažnju i odobravanje, traži otpuštanje nezrelog i priznavanje svoje slobode. A kako ćete mu pružiti takve blagodati kad mu je u srž usađen program napuštenosti, ranjivosti, ljutnje?…

Nema drugog načina nego krenuti otpočetka.

Od početka prvih sjećanja

Priznati, a potom razumjeti povrede koje su nanesene unutarnjem djetetu od velike je važnosti, budući da upravo takvim priznavanjem počinje njegovo iscjeljivanje. Dok osvješćujemo njegovu blokiranu energiju, dijete u nama će polako ulaziti u nove energetske frekvencije koje će ga voditi prema spoznajama svojih izvornih vrijednosti. Ono će postupno stjecati samopouzdanje jer počinje shvaćati da mu je pružena mogućnost da dobije unutarnjeg roditelja koji ga podupire i prati na njegovu putu prema iscjeljivanju. Osjetivši novu poveznicu ljubavi koja će uklanjati njegove nakupljene emocionalne nečistoće, dijete u nama dočekat će svog novog roditelja u zanosu sreće i oduševljenja. Počet će slobodno izražavati radost postojanja, hrabro se vraćajući u doba kad su mu boli bile nanesene. Svjesno i s razumijevanjem dijete bez straha ulazi u sveti hram svog djetinjstva i transformira patnju u novu dimenziju postojanja.

Dijete napokon dobiva odgovore na svoja donedavno nerješiva pitanja. Tranzicijom u novu realnost ono postaje oličenje mudrosti i shvaća da je njegova unutarnja nepovezanost i zbunjenost djelovala kao katalizator promjene u kojoj je ono postupno imalo zadatak pronaći svoj put prema svjetlosti. I u trenutku kad dotakne svjetlo, dijete postaje svijest – čista svijest koja predstavlja esenciju Božanske ljubavi. Dijete će zahvaliti svom unutarnjem roditelju, odnosno nama na brizi i pažnji s kojom smo ga vodili do njegove izvorne prirode, pa će nam zauzvrat darovati pouzdanog unutarnjeg vodiča.

Mi i dijete u nama tada zajedno krećemo u nove životne pustolovine.

Novo otkrivanje svijeta.

Postajemo vezani neraskidivom niti u zagrljaju svjesnosti – jer dijete u nama je Ljubav a mi smo Sloboda.

Djelujemo kroz ljubav i slobodno plovimo oceanima života.