Pišite mi: kontakt@daniellakordic.com
UNUTARNJI SVJETOVI NARCISA

Narcisi žive među nama. Strojevi bez srca i duše žive među ljudskim bićima. Nekima su bliže, drugima dalje, a trećima se miču s puta.
Zašto se trećima sklanjaju, a prvima su uvijek u blizini?
Zato jer su prvi programirani na privlačenje ne-čovjeka u svoju životnu priču koja im ulogom žrtve potvrđuje vlastiti status dobrote. Narcisoidni ljudi im trebaju kako bi ih uzvisili u njihovu identitetu patnje–svetinje. Treći pak, imaju snažnu energiju koju usmjeravaju u ispunjenje svoje životne svrhe okružujući se pritom ljudima istinske ljubavi. Narcis kod trećih izaziva suosjećajnost. Znanjem o svojoj izvornoj prirodi u svijetloj auri kozmičkih spoznaja, treći ne privlače narcisa u život.

A oni drugi? Oni u sredini? Oni su iskusili narcisovu oštru bodlju na svom tijelu, pa još uvijek pate i okrivljuju vampira ili sudbinu jer nisu u stanju nastaviti dalje svojom životnom putanjom.

Narcisoidna osoba svima nam je poznata kao agresor, bilo pasivni ili aktivni, a u posljednje je vrijeme takva osoba dobila naziv energetski vampir koji beskrupulozno krade drugima energiju kako bi zadovoljila nezasitne potrebe svog uvijek gladnog ega.

Narcis ne može osjetiti empatiju pa tako ne može razumjeti proživljavanje osjećaja ljudskih bića. Upravo ga nedostatak emocionalnog kapaciteta čini čovjekom bez duše i srca. Mašinerija kojom je obavijeno njegovo ljudsko tijelo dovodi narcisa do ekstremnih brutalnosti koje se, među ostalim, manifestiraju kao ruganje tuđim emocijama. Drugim riječima narcisa će tuđa nesreća i bol zabavljati i uveseljavati. On će naći neizmjerno zadovoljstvo u patnji drugih.

Što je to u narcisu što ga čini agresorom i zašto se on tako teško (gotovo nikada) ne mijenja?

Bol je sastavni dio unutarnje konstrukcije energetskog vampira. Potisnuta i zakopana, neosviještena bol koja se s vremenom pretvorila u razjarenu zvijer u kavezu, ne dopušta narcisu pogled iza privida. Naprotiv, daje mu poticaj za osvetom, za obranom svog lažnog Ja, za pravdom unutar sebe koju ne može dosegnuti i u konačnici za praznom rupom koja nikada nije mogla biti ispunjena onom glavnom pokretačkom snagom ljudskog roda – ljubavlju.

Narcis se, ipak, jedanput u svom najosjetljivijem životnom razdoblju bez mogućnosti izbora našao u situaciji kada je imao čisto srce. Bilo je to razdoblje najranije faze njegova djetinjstva. No na njegovu žalost, okolina koja ga je okružila, ne samo da nije održavala čisto dječje srce, već je oko njega ovila omotače crnog pojasa neznanja sastavljenog od programiranih lažnih uvjerenja. Takvi ljudi, nazovimo ih roditelji ili skrbnici nisu imali kapacitet iskazivanja ljubavi u svojoj životnoj ulozi. Nisu mogli prenijeti djetetu pokretačku silu ljubavi jer ni sami nisu znali upravljati palicom svoje uloge. I oni su bili ranjene zvijeri koje su svoju povrijeđenost kompenzirale ulogom agresora. Tako im je bilo lakše. Nisu morali brinuti o lavinama emocija koje su zahtijevale svoje potvrde i priznanja. Oni su ih jednostavno ugurali u identitet manipulatora preko kojeg su mogli ispuštati svoja nezadovoljstva i tako ”sređivati” nesređene emocije. A dijete im u takvim slučajevima uvijek dođe kao olakšica. Na tom malom biću mogu se iskaliti. Istresti svoje unutarnje otpatke kako sami ne bi trebali ulaziti u njezine sadržaje i udisati nepodnošljive mirise koji se u njima nalaze. I pri tome, utjeloviti u djetetu sindrom ”nedovoljno dobar, loš, nitko i ništa.”
Dijete će povjerovati svom agresoru o kojemu mu ovisi vlastita egzistencija, pa će i ono početi s vremenom razvijati zametak zvjerčice koji je u njega usađen a da ga se o tomu uopće nije pitalo. Zvuči nepravedno, ali svoj karmički susret s roditeljima ili skrbnicima narcis nije mogao izbjeći. I tako se sjeme koje su u njega posijali oni koji nisu znali drukčije, razvija u još jedan cvijet narcisa. I generacijski okreće svoje zatvorene krugove.

Izlaz iz začaranog kruga za narcisoidnu osobu značilo bi odstupanje od svog lažnog Ja s kojim se u potpunosti identificirao. To bi za njega bilo veoma bolno. Može li narcis pretrpjeti takvu bol? Je li strah od patnje veći od želje za unutarnjom slobodom? Da. Veći je. Ići u pravcu unutarnjeg oslobođenja, značilo bi iznevjeriti agresora u kojeg je narcis utkao svoje povjerenje u najosjetljivijoj dobi svog odrastanja. On ima potrebu obraniti svoje lažno Ja kako ne bi izgubio privid svog identiteta koji prikriva njegovu povrijeđenost. Stvorio je obrambene mehanizme s pomoću kojih je izbjegao ulazak u duboke životne frustracije. Oni ga uredno odvraćaju od teških emocija i drže ga podalje od emocionalne patnje. Narcis negiranjem svoje izvorne prirode brani iluzornu slobodu u zatvoru svog postojanja.

Znanje o narcisu uvijek dobro dođe. Ono će nas zaštititi od njegove mrtve energije. Pokazat će nam lakši put do opraštanja. Do razumijevanja ljudske prirode. Potaknut će u nama osjećaj zahvalnosti jer smo spoznali svoje izvorno biće kako bismo uspješno držali tamne energije iznad dohvata vlastitih emocija odnosno kako ne bismo podlegli njihovim niskim vibracijama.
I u konačnici znanje o narcisu, otvorit će nam nova vrata nekih novih uvida o prolaznosti života u kojem nam je dana velika prilika. Prilika za promjenom.
Najvažnije je spoznati da uvijek postoji izbor. Izbor koji može transformirati i najtvrđe karmičke obrasce u nove oblike energija.
Obrasce poput narcisovih.
Kad bi narcis samo mogao zaviriti u skrivene tajne svojih unutarnjih svjetova!