Pišite mi: kontakt@daniellakordic.com
Introspekcijom do meditacije… Meditacijom do istine

ISTINA – najsnažnija riječ duhovnog svijeta!

Ona je blagotvorna.
Ona oslobađa.
Ona uspostavlja unutarnju ravnotežu.

Ali…

Kako prepoznati istinu?
Kako pristupiti njezinu otkrivanju?
I postoji li uopće apsolutna istina?

Vjerujem da ste se u svojim duhovnim traganjima susretali s mnogim teorijama istine. Kao tragaču, istina vam je teško breme jer ruku na srce, nalazite se na putu koji nije lagan; naprotiv, u procesima dubokog samoispitivanja pred vama se prostire uska, samotna staza. Uglavnom je to teško prohodna staza ispresijecana dubokim kanalima, surovim kamenitim obroncima, najrazličitijim zaprekama koje u ovisnosti o podrijetlu naših zapisa u umnoj konstrukciji – poprimaju različite oblike. Njezino naizgled skladno i privlačno oblikovano tijelo u jednome trenutku savršenim pokretima bez otpora klizi pitomim krajobrazom, a već u drugom arogantno izaziva hodača stavljajući na kušnju sve njegove potencijale… Toplo-hladni odnos okoline propitivanje je snage i koncentracije hodočasnika u ovome životnom labirintu. “Zašto” je skup glasova koji će najčešće odzvanjati tragačevom nutrinom. Sumnje i subverzivna pitanja narušavati će želju za cjelovitošću.

Iako je riječ o prirodnoj želji koja tinja u svakom pojedincu, tiha glazba unutarnje istine još nije uspjela probuditi čovjeka iz kolektivnog sna korporativnog zatvora. Što ne znači da neće. Hoće – jer duhovna istina mami. Jedanput kad se kuša i osjeti njezin suptilni okus, želi se još. Javlja se želja za otkrivanjem mjesta na kojem se rađa miris duhovne enigme. Miris je to koji otvara vrata spoznaje. Svaki je tragač svjestan da se bez istine ne može otvoriti prema unutarnjem miru, a unutarnji mir ne može spoznati bez istine. I zato se odvažio skrojiti raskošnu opravu svog istinskog Ja, u kojoj će smjelo zakoračiti u tajanstveni hram svete istine.

Neki misle da razumiju istinu i da znaju kako ona djeluje, no pitanje je jesu li svoje znanje uspješno pretvorili u praksu. Žive li istinu kojoj teže? Govore li istinu koju osjećaju? Vibriraju li na frekvenciji istine, odnosno slušaju li govor svoje Duše? Je li ono što zvuči primamljivo uhu dovoljno da bi se čovjek osjećao slobodnim?
Kad odgovarate na ova pitanja, obratite pozornost na mjesto odakle dolazi odgovor. Što je to što čujete? Govor ega ili govor Duše? Istina vrlo lako može biti zamaskirana u svijesti ega. Možete li tada takvu istinu koja dolazi iz mentalnih procesa nazivati istinom? Bilo da je vaš odgovor potvrdan ili niječan, on će uvijek biti točan. Ego će iznositi svoja gledišta koja ćete vi interpretirati kao istinu, budući da se oni slažu s vašim uvjetovanim uvjerenjima. Ego-istina pružat će vam priliku za rast, ali samo ako je prepoznate. Postavljat će vam razne životne izazove u kojima ćete često ponavljati podsvjesne zapise prijašnjih iskustava. Želite li razvijati svijest na svom duhovnom traganju za univerzalnim znanjem, trebat ćete početi odmotavati prilično složene slojeve ega. Ovo će biti bolan proces jer površinski slojevi iluzorne stvarnosti moraju se grubo odlijepiti kako bi se u podsvjesno sklonište mogao provući prvi tračak svjetlosti.

Nema pogrešne istine. Postoji istina na razini ega, odnosno uma, i istina na razini duše, a obje su izraz trenutačnoga stanja vaše svijesti.

Skidajući postupno “zaštitne” slojeve, tragač s vremenom dolazi do važnih spoznaja. Prvi bljeskovi svjetlosne istine počet će mu dolaziti sa susretišta njegova nižega s višim Ja. Integracija nižeg i višeg siječe gusto trnovito grmlje na unutarnjoj zarasloj stazi i vodi ga prema izvoru autentičnog Bića. Čovjek se otvara za božanske energije, za razumijevanje vlastita duha. Novi prizor ljudskog postojanja u božanskoj istini izbavit će ga iz crne rupe podsvijesti, odnosno njegove nekadašnje ego-istine, i u potpunosti promijeniti viziju kojom gleda na život i svijet. Postupno će otkrivati simbole božanske manifestacije i slijediti te suptilne znakove.

Put do istine autentičnog Ja nije jednostavan. Istina koja dolazi iz Duše pogađa ondje gdje najviše boli, ali u konačnici pretvara nevolju i jad u proces iscjeljenja i transformacije svijesti. I zato, bez obzira na patnju i bol koji se uvijek pojavljuju na njegovu duhovnom putu, ona je za tragača jedina mogućnost.
Najbolji put u središte istine je, dakako, duhovna praksa meditacije. Meditacijom ulazite u neistraženo područje, u dvore unutarnjih prostranstava gdje otkrivate postojanje kozmičke inteligencije. Ona opušta živčani sustav i uspostavlja unutarnju ravnotežu povezujući energiju tijela s univerzalnom životnom energijom. Meditacija je mentalna higijena, stanje čiste svijesti iz kojeg čovjek spoznaje smisao života, odnosno vlastitu životnu misiju. Meditacijom nadilazite ljudski um i otvarate se prema novim sferama spoznaje – mnogo većim i širim od onih koje ste poznavali dok ste boravili u okvirima umnih sadržaja. Ulazite u kozmičku ravnotežu i postajete svjetlosni val u svemirskom oceanu.

Znam da meditacija zvuči primamljivo onima koji se žele otvoriti prema življenju svoje autentičnosti, no isto tako znam, iz osobnog iskustva, da mnogi nisu u stanju usmjeriti pozornost prema nutrini i koncentrirati se na disanje tijekom meditacije. Misao dođe, uvuče čovjeka u analizu, uzrokuje neželjenu emociju, dok se on uvijek iznova pokušava boriti s tom misli kako bi je otjerao iz sustava i napokon se usredotočio na disanje. I tako ispočetka…
Međutim, postoji metoda koja može poslužiti kao izvrstan temelj za meditaciju onima koji su odlučili krenuti božanskim putov

ima. Samopromatranje ili kako se to još u psihološkim krugovima naziva – introspekcija – predstavlja vježbu sustavnog opažanja vlastitih misli. Svjesnim promatranjem možete pratiti protok misli i spoznati na koji način one upravljaju vašim psihičkim procesima. Koju emociju uzrokuju? Kakva je vaša reakcija na emociju, odnosno misao? Samoispitivanjem čovjek dolazi u doticaj s razarajućim unutarnjim silama i dobiva mogućnost istraživati njihovo pogubno djelovanje. Preuzima ulogu objektivnog promatrača i svjesnim okom prati film unutarnjeg sadržaja koji se uvijek bez pogreške preslikava na izvanjski životni spektakl.

Jednom kad čovjek malo bolje upozna tok svojih misli i načine na koje one djeluju na njegov život, moći će se lakše prepustiti meditaciji. Kada mu se tijekom meditacije pojavi misao, on će je moći smjestiti nekamo “sa strane”, pustiti je da dođe i prođe, dakle misao se neće upletati u njegov ritam disanja. Ona će biti samo usputna, ali neutjecajna pojava koja se pokatkad pojavljuje u njegovu svetom prostoru tišine.

Ovakav odnos introspekcije i meditacije otvara novu dimenziju viđenja istine. Dok introspekcijom prodiremo u nesvjesne mentalno-emocionalne obrasce, meditacijom transcendiramo njihove barijere i ulazimo u stanje bivanja. Nadvladavamo strahove i ljudske frustracije koje u izmijenjenom stanju svijesti, odnosno na razinama duhovne spoznaje, postaju samo varljive slike uvjetovanog uma. Introspekcijom spoznajemo sebe bez projekcija na razini promatrača “sa strane”, dok meditacijom uviđamo svoju božansku prirodu i sami postajemo svijest.

Meditacijom se u konačnici otvaramo prema istini koja leži u svjesnosti naše izvorne moći. U svetom prostoru tišine stapamo se s izvorom iz kojeg izvire čista i bezuvjetna ljubav.
Ljubav – prostor istine u božanskom svjetlu spoznaje.