Pišite mi: kontakt@daniellakordic.com
Adrian Kezele, Sinkronicitet – buđenje cjeline

Knjiga Sinkronicitet – buđenje cjeline u moje ruke nije dospjela slučajno. Njezina sam autora, naime, upoznala nekoliko mjeseci prije nego što sam pročitala knjigu. Adrian Kezele ušao je u moj život preko važnog i pomalo tajnovitog sinkroniciteta. Ali nakon što sam pročitala knjigu, sinkronicitet koji nas je spojio nije mi se više činio nimalo tajnovitim. Bio je, naprotiv, jasan poput jutarnje rose.

Ovu izvanrednu knjigu ne samo da sam pročitala u dahu, nego sam je nakon nekoliko tjedana ponovno uzela u ruke. Dva čitanja, dva nova doživljaja. Da budem iskrena, ne sjećam se kada me se posljednji put neka knjiga toliko dojmila. Adrian piše s nevjerojatnom lakoćom; njegova znanja potječu kako iz dugogodišnjeg proučavanja literature raznih područja duhovnosti, tako i iz najdubljih kutova svijesti koja nepogrješivo usmjerava pero u njegovim kreativnim rukama.

Knjiga Sinkronicitet – buđenje cjeline iskustvo je koje nas poziva na uzbudljivu životnu pustolovinu. Preko obrazaca duhovne zrelosti (Žrtva, Kontrolor, Prihvaćanje, Stvaralačka duhovnost) potiče nas da zavirimo u svoju unutarnju konstrukciju i osmotrimo što se u njoj događa u trenutku kada pozornost usmjerimo na tišinu bez obrazaca, kada naučimo kako iz nižih pasivnih i aktivnih stanja ući u ciklus apsolutne ljudske slobode. Prihvatimo li izazov, stići ćemo do veličanstvenog otkrića.
No kako to obično u životu biva, sve što želimo temeljito izučiti i usavršiti, nije moguće napraviti preko noći, pa će nam se tako put do mističnog otkrića u početku možda činiti zahtjevnim zadatkom. Ali u tome i jest čarolija. Posrtanja i padanja koja ćemo neminovno doživljavati, u konačnici će nam pomoći da spoznamo koje nas smjernice vode ususret najvećem životnom iznenađenju. Ususret sinkronicitetu, životu potpuno probuđene Cjeline.

Pustolovina preobrazbe u knjizi započinje identitetom žrtve, vrlo rasprostranjenim obrascem čije je hladno i tamno dno mnogima od nas poslužilo kao odskočna daska za duhovno traganje. U fazi žrtve besmisleno još ima smisla. Tek kad se žrtva trgne iz podsvjesnog sna, potraga za stvarnim smislom može započeti.
Evo kako ovu grubu fazu filigranskim riječima opisuje autor:

”Proći će još neko vrijeme prije nego što Žrtva postane sposobna zamjećivati tanahne naputke koji cijelo vrijeme dolaze do nje. Putokazi su posvuda, ali Žrtva je zarobljena u svom svijetu. Jedino što je sposobna čuti i vidjeti su veliki tektonski životni pomaci koji neizbježno slijede ako obrazac ostane isti. Jer sinkronicitet je stvarno stanje stvari; proces koji ne zastaje. Cjelina kuca na vrata svakog pojedinca, a ako on spava ii uporno ne čuje kucanje, otpočet će lupanje, a zatim, ako nema reakcije, slijedi grubo provaljivanje u uspavani svijet Žrtve.

Jedini način da spriječite štetu koja nastaje zbog vaše duhovne gluhoće jest – počnite slušati.

Žrtvi se čini da je pod napadom, ali vi sada znate bolje. Ako ste bili Žrtva, sada ste Žrtva u odlasku. Cjelina vas tjera na promjenu, na usvajanje novih načina ponašanja. Žrtvi se čini da joj se događaju loše stvari, ali to nije točno. To su samo upozorenja i zahtjevi za promjenu. I to vaši vlastiti zahtjevi koje postavljate jer negdje duboko u sebi, na mjestu koje ne spava i koje je zadržalo iskru stvaralaštva i svijesti, znate da je to za vas dobro, da vam je potrebno.
Žrtvi je takav pogled na stvari težak i zahtjevan. On je suprotan načinu na koji se život do sada odvijao. Ali Žrtva u odlasku zna da se mora osloboditi i nadrasti obrazac koji ju je toliko dugo sputavao.”

Nakon što Žrtva napusti stanje u kojem je, u većini slučajeva, bila dugo zaglavljena, postaje opčinjena novim uvidima. Napokon je stigla na vrh! I Žrtva ulazi u obrazac Kontrole:

”Obrazac Kontrole nužna je karika u razvoju, ali često se događa da zbog svoje privlačnosti odvuče ljude natrag u zagrljaj obrasca Žrtve. Kontrolor ne primjećuje smisao Cjeline; on zapravo nije prihvatio mudrost pouka iz faze Žrtve. On je odlučio nametnuti svoju volju, stvoriti svoj smisao kad ga već ne vidi u svijetu oko sebe.
Velik dio ‘početničke’ literature i naučavanja iz samopomoći i duhovnosti zapravo je usmjeren na raskidanje obrasca Žrtve. To je faza koja se jednostavno mora proći. Bez nje ne možete dalje. Međutim, ako ne vidite to što slijedi dalje, ako vam je informacija uskraćena, primjerice zato što je dobivate od uspješnog i iskusnog Kontrolora koji je ni sam ne poznaje, mogli biste zapeti u toj ulozi. Ako ste dugo bili Žrtva, ta bi vam se uloga mogla i svidjeti.

Siguran sam da poznajete mnogo Kontrolora koji su takvi po naravi. Ego igre prisutne su posvuda, a moć nad ljudima ne očituje se samo u politici i vlasti, već u obliku malih diktatora, ‘kontrol-frikova’ i umišljenih veličina. S druge strane ima uspješnih ljudi kojima se divimo i koji svoja postignuća duguju osobnoj moći, karakteru, volji i uvjerenjima. I dok prvi često trebaju psihološku pomoć, kod drugih ćete primijetiti da usprkos velikoj snazi koja isijava iz njihovih života, postoji i druga strana medalje. Doista uspješni ljudi često koriste više obrasce Prihvaćanja i Stvaralačke duhovnosti. Primjerice, često ćete čuti ili pročitati da su se oslanjali na neku vrstu podrške, ponekad ‘slučajnih’ događaja ili ‘vodstva’ koje su osjećali. Ako dublje zaronite u njihovu situaciju, primijetit ćete da oni doista ne žive samo u obrascu Kontrole. Njihov je Kontrolor ili dao neopozivu ostavku, ili je naučio kada se treba povući i prepustiti vodstvo pametnijem od sebe: Cjelini.”

I sada dolazi moćan trenutak! Žrtva koja je preuzela ulogu Kontrolora, napokon je spoznala da joj vrh za koji se morala tako dugo boriti nije donio ono istinsko ispunjenje. Naprotiv, bacio ju je u stanja očaja i novih karika; u krug onog istog obrasca za koji je čvrsto vjerovala da ga je zauvijek napustila. I žrtva je pokleknula. No, ovaj put nije pokleknula pred žrtvenim obrascima, nego poučena lošim iskustvima, ona je napokon prihvatila. PRIHVATILA JE NEPRIHVATLJIVO.

Prihvaćanjem se otvaramo prema iskustvu bezvremenosti:
”Stvaranje iskustva bezvremenosti nezamjenjiv je postupak i jednostavno ga ne smijete preskočiti. Svijest po sebi, čista i nezasjenjena, ostavlja doživljaj bezvremenosti jer nema ograničenja koja stvara objekt. Ako se svijest ispuni sadržajem, taj je sadržaj ograničava. Ona se odnosi na nešto, na neki predmet ili doživljaj koji je ograničen vremenom te posjeduje određene značajke. Svako uobičajeno iskustvo je takvo. Pogledajte oko sebe i vaša će se svijest ispuniti sadržajem koji prenose osjetila. Počnite razmišljati o nečemu, i vaša će se svijest ponovno ispuniti sadržajem, ali ovaj put onim koji dolazi iz vašeg sjećanja ili ga u tom trenutku stvara um. Hoćete-nećete, takav sadržaj morate smjestiti u neke okvire vremena i prostora. Sad zamislite da sadržaja nema, ali da ostane budnost svijesti. Samo postojanje, čista svijest. Možete li to zamisliti?”

I stigli smo da četvrte faze naše duhovne pustolovine u kojoj smo probudili Cjelinu. Probuđena svijest pokazala je svoju veličinu izvan vremenskih okvira. Ovdje nije riječ o osvojenom vrhu na kojem je Žrtva neko vrijeme mislila da je otkrila vrhunac. Nije riječ o ego-veličini u kojoj se dolazak na vrh isključivo smatra materijalnim uspjehom. Ne. Ovdje govorimo o nekim posve novim vrhovima i uspjesima. Govorimo o konačnom skidanju okova u stanju apsolutne ljudske slobode:

”Postupno ćete izoštriti zapažanje ‘slučajnosti’ i biti sve zadovoljniji njihovim tumačenjem. Doći će vrijeme da počnete postavljati pitanja. Započet ćete razgovor s Cjelinom i, iako ćete biti pripravni na sve, mislim da ćete biti zapanjeni njenom reakcijom! Osjećaj će biti kao da razgovarate s nekom osobom! Postavit ćete pitanje i, kao čudom, stići će odgovor! Odgovori će biti jasni i nedvosmisleni pa neće biti mjesta za mnogo sumnje. Jednom kad uspostavite kontakt i započnete razgovor, on više neće prestajati. Dogodit će se, na primjer, da vam se netko obrati riječima koje su točan odgovor na pitanje koje ste tog jutra postavili!

Kad uđemo u fazu Stvaralačke duhovnosti, našoj kreativnosti nema kraja jer vodi nas suptilna sila istkana od čiste ljubavi koja vrlo dobro poznaje našu životnu svrhu i smjelo nas vodi prema njezinu ostvarenju.

Osnovni je cilj ovoga promišljanja predstaviti vam temeljnu misao kao i autorovu intenciju; iz toga se jasno razabire da su sve finese dekodiranja, otkrivanja osobnih iskustava preko ponuđenih obrazaca – ostavljene vama, pojedincu koji je spreman i koji se osjeća pozvanim krenuti na ovaj inventivni put spoznaje. Svako poglavlje, odnosno svaka faza sastoji se od niza potpoglavlja koja podupiru tekst i praktičnim vježbama. A kad stignete do samog kraja znam da ćete s velikom sigurnošću razabrati sinkronicitet koji je bio zaslužan što ste otkrili ovu knjigu.

Vjerujem da ćete i vi uživati u ovoj knjizi kao što sam i ja uživala čitajući baš svaki redak.

Hvala ti, Adriane, na Sinkronicitetu. U poplavi raznih proroka i moru literature koja se pod nazivom ”prosvijetliti” želi proslaviti, tvoja je knjiga za mene bila pravo osvježavajuće iskustvo.

Iskustvo umjetnosti spoznaje na djelu.